Kolekcionar vatrogasnog znakovlja

DAMIR MARENIĆ

DVD NOVO SELO ROK

DVD NOVO SELO ROK 2

Davno - prije 95 godina, u nedjelju 20. svibnja 1921. godine, okupilo se u tadašnjoj pučkoj školi 14 utemeljitelja, osnivača, da bi održali osnivačku skupštinu i izabrali čelništvo VATROGASNE ČETE NOVO SELO.  Uz osnivače, na osnivačkoj skupštini bilo je i više poklonika ovog humanog društva, mahom napredni mladi građani našeg sela. Oni su odmah na osnivačkoj skupštini donjeli odluku o osnivanju vatrogasne čete i izabrali rukovodstvo u koje su ušli: Ajanivić Derviš, mjesni učitelj za predsjednika čete, Mihalic Stjepan, Rajh Đuro, Ciglarić Đuro, Kapun Viktor, Culjak Mato, Vugrinec Josip, Drk Petar, Ciglarić Ivan te Piknjač Franjo. VATROGASNA ČETA NOVO SELO, odmah po osnivanju brojila je 26 aktivnih članova. U to vrijeme postojala su na ovom području 2 sela i to Novo Selo i Sveti Rok. Zajednička im je bila Crkva sv. Roka i pučka škola u Novom Selu. Ta je činjenica doprinjela tome da su već na samom početku rada Vatrogasne čete Novo Selo u nju pristupili, kao izvršni članovi, velik broj mlađih građana Novog Sela i Svetog Roka. Odmah na početku rada - prije 90 godina, vatrogasna je četa bila suočena sa čitavim nizom problema i teškoća. Volja za radom u četi, humani osjećaj i entuzijazam u pomoći bližnjem, pozitivni utjecaj već postojećih vatrogasnih društava u Varaždinu, Čakovcu, Prelogu, Murskom Središću, Nedelišću, Maloj Subotici i drugih nije bilo dovoljno i dostatno za normalan rad čete. Trebalo je osigurati osobnu i skupnu opremu i vatrogasne sprave. Vatrogasna je četa najviše prihoda prikupljala održavanjem zabava i tombola, a manjim djelom sredstva je osiguravala  ondašnja općina Čakovec. Organiziranom sabirnom akcijom svako je domaćinstvo trebalo priložiti 2 dinara, čime je 1927. godine kupljena ručna šprica na dva kotača od kovača Balog Petra iz Peklenice. Kao takva bila je nepodesna za prijevoz, pa je kovač Vasari Đura iz Čakovca na nju ugradio još dva kotača. Godine 1937. istu špricu potpuno preuređuje i osposobljava za korištenje član naše čete, kovač Levačić Stjepan iz Novog Sela i daje joj oblik u kakvom je i danas. Nabava opreme i ručne šprice diktirala je izgradnju drvene šupe veličine 4x4m na prostorima gdje se danas nalazi željeznička postaja. Te je godine četa imala prvo „vatreno krštenje˝, kod gašenja štaglja i kuće u Svetom Roku. Društveni i stručni rad unutar vatrogasne čete odvijao se preko vježbi, koje su se održavale svaku nedjelju popodne, preko javnih vježbi uz učešće ostalih vatrogasnih četa, organizacijom zabava i tombola, povremenim stručnim predavanjima te proslavom dana vatrogastva, na dan sv. Florijana. Harmonija u zajedničkoj vatrogasnoj četi  Novo Selo nije bila dugoga vijeka. Bilo je teško ujediniti u ono vrijeme ova dva sela pa makar i na ovakvom humanom poslu. Nesporazumi su doveli do toga da je s godinama opadao broj aktivnih članova iz sv. Roka. Istodobno je tinjala i bila prisutna ideja o formiranju samostalne vatrogasne čete Sveti Rok. Ovakvu inicijativu prihvatila je i Vatrogasna župa Čakovec i općina Čakovec, te je tako 1. kolovoza 1937. godine došlo do osnivanja samostalne vatrogasne čete Sveti Rok. Novoformirana vatrogasna četa Sveti Rok imala je na početku 16 utemeljitelja, 11 podupirajućih članova i 24 izvršnih članova. Teškoće su bile mnogobrojne jer samo volja i entuzijazam nisu bili dostatni. Osobnim odricanjem uspjeli su nabaviti najpotrebniju opremu i uniforme, a i dalje su zajednički nastupali na požarima i drugim intervencijama uz upotrebu ručne šprice. Vatrogasne čete Novo Selo i Sveti Rok održale su se do početka rata 1941. godine. Dolaskom mađarskog okupatora u Međimurje, rad i aktivnosti u obje čete zamiru, a suradnja s okupatorom se odbija. Okupator nije mogao ubiti nacionalni osjećaj naših vatrogasaca, tako da su naši vatrogasci ponovo uzdignute glave dočekali oslobođenje Međimurja i Hrvatske 1945. godine. Iste godine ponovo je formirano samo jedno društvo pod imenom DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO NOVO SELO ROK, pod kojim imenom i radi do današnjih dana, uspješno opravdavajući svoje postojanje i opstanak. Početak je bio težak. Ono malo vatrogasne imovine uništeno je i onesposobljeno. Prvi zadatak je bio popraviti spremište i ručnu špricu. Uz pomoć narodne vlasti, mjesne zajednice i naših građana, društvo se brzo oporavlja i počinje normalan rad vezan uz ciljeve i zadatke vatrogastva.

Long ago - 95 years ago, on Sunday, May 20, 1921, 14 founders, founders, gathered in the then elementary school to hold a founding assembly and elect the leadership of the FIRE COMPANY NOVO SELO. Along with the founders, there were several admirers of this humane society at the founding assembly, mostly advanced young citizens of our village. They immediately made a decision at the founding assembly to establish a fire brigade and elected the leadership they included: Ajanivić Derviš, local teacher for the president of the company, Mihalic Stjepan, Rajh Đuro, Ciglarić Đuro, Kapun Viktor, Culjak Mato, Vugrinec Josip, Drk Petar, Ciglarić Ivan and Piknjač Franjo. FIRE COMPANY NOVO SELO, immediately after its establishment, had 26 active members. At that time there were 2 villages in this area, namely Novo Selo and Sveti Rok. What they had in common was the Church of St. Roka and elementary school in Novo Selo. This fact contributed to the fact that already at the very beginning of the work of the Novo Selo Fire Brigade, a large number of younger citizens of Novo Selo and Sveti Rok joined it as executive members. Right at the beginning of the work - 90 years ago, the fire brigade was faced with a whole series of problems and difficulties. The will to work in the company, humane feeling and enthusiasm in helping others, the positive impact of existing fire brigades in Varaždin, Čakovec, Prelog, Murski Središće, Nedelišće, Mala Subotica and others was not enough for the normal operation of the company. Personal and group equipment and firefighting equipment had to be provided. The fire brigade collected the most revenue by holding parties and raffles, and a smaller part of the funds was provided by the then municipality of Čakovec. With the organized collection action, each household had to contribute 2 dinars, which in 1927 bought a two-wheeled hand syringe from the blacksmith Balog Petar from Peklenica. As such, it was unsuitable for transport, so the blacksmith Vasari Đura from Čakovec installed two more wheels on it. In 1937, the same syringe was completely rearranged and made available for use by a member of our company, blacksmith Stjepan Levačić from Novo Selo, and gave it the shape it is in today. The purchase of equipment and hand syringes dictated the construction of a 4x4m wooden shed in the area where the railway station is located today. That year, the company had its first "baptism of fire", when extinguishing barns and houses in Sveti Rok. Social and professional work within the fire brigade took place through exercises, which were held every Sunday afternoon, through public exercises with the participation of other fire brigades, organization of parties and raffles, occasional professional lectures and celebration of firefighting day. Florian. The harmony in the joint fire company Novo Selo did not last long. It was difficult to unite these two villages at that time, even in such a humane job. Misunderstandings have led to a decline in the number of active members from St. Roka. At the same time, the idea of ​​forming an independent Sveti Rok fire brigade was smoldering and present. Such an initiative was accepted by the Čakovec Fire Brigade and the Čakovec Municipality, so that on August 1, 1937, an independent Sveti Rok fire brigade was established. The newly formed Sveti Rok fire brigade initially had 16 founders, 11 supporting members and 24 executive members. The difficulties were many because willpower and enthusiasm alone were not enough. Through personal sacrifice, they managed to procure the most necessary equipment and uniforms, and they continued to perform together in fires and other interventions using a hand syringe. The Novo Selo and Sveti Rok fire brigades lasted until the beginning of the war in 1941. With the arrival of the Hungarian occupier in Međimurje, work and activities in both companies ceased, and cooperation with the occupier was refused. The occupier could not kill the national feeling of our firefighters, so our firefighters raised their heads again to welcome the liberation of Međimurje and Croatia in 1945. In the same year, only one company was formed again under the name VOLUNTARY FIRE ASSOCIATION NOVO SELO ROK, under which name it works to this day, successfully justifying its existence and survival. The beginning was difficult. Those few firefighting properties were destroyed and disabled. The first task was to repair the storage and hand syringe. With the help of the people's government, the local community and our citizens, the society recovers quickly and begins normal work related to the goals and tasks of firefighting.


  

Copyright © 2017 Damir Marenic